Na južnoj strani otoka Brača i jedna je od najpoznatijih hrvatskih turističkih destinacija. Ime “Bol” izvedeno je od latinskog vallum, što znači “ukop”, “zemljani bedem”, “zemljom utvđeno naselje”. Zanimljivost je da se, kad se govori da se nešto nalazi u Bolu, kaže “na Bolu”, uz oblik “u Bolu”.
Po popisu stanovništva iz 2011. godine, općina Bol imala je 1630 stanovnika, raspoređenih u 2 naselja: Bol i Murvica
Bol se prvi put spominje kao lokalitet 1184. godine u Povaljskoj listini, načinjenoj u zgradi tzv. Biskupije (dominikanski samostan). Prvi spomen Bola kao naselja datira od 10. listopada 1475. godine, u darovnici kojom knez Zacharia daruje poluotok Glavicu dominikancima.
Velika Gorica je sedmi po veličini grad u Hrvatskoj. U gradu Velikoj Gorici i u okolnim općinama Pokupsko, Orle i Kravarsko i njihovim naseljima živi 69.703 stanovnika.
Velika Gorica se prvi put spominje kao selo 1228. godine. Mjesto dobiva na važnosti nakon 1560. godine, kada je Turopolju dodijeljen status Povlaštene plemenite općine. Godine 1610. sagrađen je u Velikoj Gorici drveni dvor Plemenite općine turopoljske. U srednjem vijeku, Velika Gorica postala je središte župe. Srednjovjekovna župna crkva stradala je u turskim provalama, a nova je izgrađena u drugoj polovici 17. stoljeća.
Supetar je najveće naselje na otoku Braču te gospodarsko, kulturno i turističko središte otoka u kojem živi petina Bračana.
Naselje se pod imenom Supetar prvi put spominje 1423. godine, a ime je dobilo po Svetom Petru.
Godine 1614. naselje ima 160 duša od pričesti, 1637. oko 200, 1668. 230, a 1697. oko 300 stanovnika. U 18. stoljeću stanovništvo naglo raste. Supetar 1705. ima 324 stanovnika, 1712. 333, 1738. oko 535, 1760. 850, a 1764. već 903 stanovnika. Zbog nagloga porasta pučanstva Supetar gubi odlike ruralnoga naselja i poprima sliku smišljene gradnje u kojoj se uz obalu podižu barokne zgrade i time stvaraju svi preduvjeti da u 19. stoljeću postane otočno upravno središte.
Kuterevo je malo slikovito selo smješteno u planinskom području središnje Hrvatske. Poznato je po svojem jedinstvenom volonterskom projektu – Kuterevo Bear Sanctuary ili Rezervatu medvjeda Kuterevo. Ovaj rezervat osnovan je s ciljem pružanja skloništa i brige za mlade medvjede koji su ostali siročad nakon što su njihove majke stradale.
Volonteri iz različitih dijelova svijeta sudjeluju u održavanju rezervata, pružajući pomoć u skrbi za medvjede i educiranju posjetitelja o očuvanju divljih životinja. Osim medvjeda, posjetitelji mogu uživati u netaknutoj prirodi koja okružuje selo, s prekrasnim planinskim krajolicima, šumama i tradicionalnim drvenim kućama.
U samom selu Kuterevo, gosti mogu iskusiti autentični ruralni život, probati lokalnu hranu i upoznati srdačne domaćine. Ovo mjesto pruža poseban doživljaj za ljubitelje prirode, divljih životinja i onih koji žele doživjeti izvornu atmosferu središnje Hrvatske.
Mursko Središće je najsjeverniji hrvatski grad poznat kao sjeverna vrata Hrvatske. Status Grada mjesto je dobilo 1997. godine, a Grad je smješten na desnoj obali Mure i važno je prometno čvorište zbog cestovnog međunarodnog graničnog prijelaza sa Slovenijom.
Naselje spada među najstarija u Međimurju jer se crkva sv. Martina spominje već g.1334. (Sancti Martini in Zredysche). Neki povjesničari, kao Kukuljević, drže da je tu već u rimsko doba postojalo naselje zvano Halicanum kao važna postaja na rimskoj cesti Poetovio (Ptuj) – Carnuntum (Petronell između Beča i Bratislave).
Grad Novi Marof smješten je u južnom dijelu Varaždinske županije. Na istoku graniči s Gradom Varaždinskim Toplicama i Općinom Ljubešćica dok zapadnu granicu dijeli s Krapinsko-zagorskom županijom (općinama Budinšćina I Hraščina). Grad Novi Marof na jugu graniči s općinama Visoko i Breznički Hum, jugoistoku s Koprivničko-križevačkom županijom (Općinom Gornja Rijeka), na sjeveru s općinama Beretinec, Sveti Ilija i Gornji Kneginec, a na sjeverozapadu s Gradom Ivancem. Prometno-geografski položaj je povoljan jer prostorom Grada prolazi jedan od glavnih državnih prometnih pravaca Goričan-Zagreb-Rijeka, na kojeg se vežu ostali cestovni pravci državnog i županijskog značaja iz smjera Zaboka, Ivanca, Ludbrega i Križevaca.
Općina Ljubešćica je jedinica lokalne samouprave smještena u jugoistočnom dijelu Varaždinske županije. Prostire se na području od 35,60 km2, odnosno ukupno 2,82 % površine Varaždinske županije. Općina Ljubešćica smještena je oko 70 km sjeveroistočno od Zagreba. Zapadno, Općina graniči s Novim Marofom, dok je sjeverno na granici s Varaždinskim Toplicama. S južne i istočne strane Općina graniči s Koprivničko-križevačkom županijom.
U sastavu Općine Ljubešćica nalazi se pet naselja: Kapela Kalnička, Ljubelj, Ljubelj Kalnički, Rakovec i Ljubešćica, koja je ujedno i sjedište Općine.
Ne postoje pouzdani podaci od kada postoji naselje Kraljevec na Sutli. Samo naselje prvi puta se spominje 1463. godine u ispravi kralja Matije Korvina kojom Kralj potvrđuje štajerskom plemiću Andriji Baumkircheru vlasništvo nad Cesargradom zajedno s Rizvicom, Kumrovcem, Tuhljem, Kraljevcem i trgovištem Klanjec. Ime Kraljevec vjerojatno je nastalo kao izvedenica od prezimena Kralj. Pretpostavlja se da je prva obitelj koja se doselila na ovo područje nosila prezime Kralj ili je bila u većini pa je mjesto prozvano Kraljevec. Kako bi se naselje Kraljevec razlikovalo od drugih naselja u Hrvatskoj s istim imenom, u 19. stoljeću dobiva dodatak u nazivu te se od tada naziva Kraljevec na Sutli.
Dubrovnik, poznat i kao “Biser Jadrana”, smješten je na obali Jadranskog mora, na jugu Hrvatske. Ovaj povijesni grad ima bogatu kulturnu baštinu, prepoznatljivu arhitekturu i slikovite pejzaže koji ga čine jednim od najatraktivnijih turističkih odredišta na Mediteranu.
Dubrovnik je okružen masivnim obrambenim zidinama koje datiraju iz 16. stoljeća i koje su nekada čuvale grad od napada. Unutar tih zidina nalazi se dobro očuvana povijesna jezgra koja je pod zaštitom UNESCO-a. Glavna ulica, Stradun, prolazi kroz središte grada i prepuna je trgovina, restorana I kafića.
Grad je poznat po svojoj bogatoj kulturnoj baštini, uključujući Knežev dvor, katedralu sv. Vlaha, Orlandov stup, kao i brojne palače i crkve. Dubrovnik je također dom brojnim muzejima i galerijama koje čuvaju vrijedne umjetničke i povijesne artefakte.
Mursko Središće je najsjeverniji hrvatski grad poznat kao sjeverna vrata Hrvatske. Status Grada mjesto je dobilo 1997. godine, a Grad je smješten na desnoj obali Mure i važno je prometno čvorište zbog cestovnog međunarodnog graničnog prijelaza sa Slovenijom.
Naselje spada među najstarija u Međimurju jer se crkva sv. Martina spominje već g.1334. (Sancti Martini in Zredysche). Neki povjesničari, kao Kukuljević, drže da je tu već u rimsko doba postojalo naselje zvano Halicanum kao važna postaja na rimskoj cesti Poetovio (Ptuj) – Carnuntum (Petronell između Beča i Bratislave).
Tragovi civilizacije na području općine Bednja sežu u razdoblje neolita (mlađe kameno doba) kad je bednjanski kraj bio naseljen, a o čemu nam svjedoče ostaci kamenih sjekira iz Brezove Gore, Cvetlina i Jazbine. Prisutna je također i kultura brončanog doba. Na brdu Želimor postojalo je dobro zaštićeno naselje s još danas vidljivim ostacima te je tu pronađena keramika, fragmenti brončane sjekire i fragmenti keltskog ručnog rotacijskog žrvnja. Postoje također i nalazi brončanih sjekira iz Bednje i Jamnog. Iz rimskog doba na području mjesta Bednje, iz 2.
stoljeća, datira nalaz novca.
Općina Brela smještena je gotovo u samom središtu Splitsko-dalmatinske županije i obuhvaća podbiokovski dio Donjeg Makarskog primorja i dio Zabiokovlja, iza prijevoja Dubci. Svojim smještajem Brela čine ulaz – vrata u
područje Makarskog i Omiškog primorja. Jadranska turistička cesta Split – Dubrovnik prolazi sredinom mjesta Brela Donja, a državna cesta preko prijevoja Dubci prema unutrašnjosti zemlje prolazi mjestom Brela Gornja i povezuje ih s prostorom Zabiokovlja i čvorištem autoceste Zagreb – Split – Dubrovnik u Šestanovcu.
Duga i zanimljiva povijest ovih otoka posljedica je prije svega zemljopisnog položaja, klime i reljefa. Otoci cresko-lošinjskog arhipelaga bili su naseljeni vjerojatno već koncem paleolitika, o čemu svjedoče pronađeni ostaci iz kamenog doba. prvi su počeli graditi kamene kuće Iliri, točnije Liburni. U prvom stoljeću prije Krista prevladava utjecaj Rima, kada sve veći značaj dobivaju postojeća naselja Osor i Cres, a razvijaju se i nova.
U središtu mjesta nalazi se kompleks od dvaju dvoraca obitelji Mailáth.
Stariji, prizemni dvorac, jedna od prvih većih zgrada u Donjem Miholjcu, sagrađena je 1818. godine za vlastelinsku obitelj Prandau. Zgrada je građena u kasnobaroknom stilu a bila je i prva koja je u mjestu pokrivena crijepom. Ima dva salona, četrnaest soba, te nekoliko kuhinja i smočnica. U parku oko dvorca sagrađen je i staklenik za tropsko i zimsko bilje.
Izgradnja sela Ferdinandovac je djelo Vojne krajine, tj. VII kapetanije iz Đurđevca. Kapetan Rajmund Tarbuk je po nalogu iz Beča trebao naći prikladno mjesto na desnoj obali Drave koje je bilo močvarno, te preseliti Brod s lijeve strane obale. Već tada su bili poznati dijelovi Stari drum, Pavlanci, Kranjica, Neteča Orl jer je taj dio Krnina pripadao nekim vlasnicima iz Đurđevca. Na mjestu centra sela se nalazila uzvisina i hrastova šuma okružena plavnim dijelovima sa svih strana. Dimenzije naselja po nacrtima su trebale biti 800 metara s 2.5 kilometara. Do kolovoza 1844. stara hrastova šuma je posiječena i na tom mjestu je nastalo selo Ferdinandovac.
Kloštar Ivanić je naselje i središte istoimene općine u sjeverozapadnoj Moslavini smješteno 4 km sjeveroistočno od Ivanić-Grada. Leži na 159 m apsolutne visine. Površina općine iznosi 79,01 km2.
Općina Kloštar Ivanić sastoji se od 11 naselja: Kloštar Ivanić, Bešlinec, čemernica Lonjska, Donja Obreška, Gornja Obreška, Križci, Lipovec Lonjski, Predavec, Sobočani, Stara Marča i šćapovec. Općina prema popisu stanovništva iz 2001. god. ima 5.899 stanovnika.
Postoje mjesta i gradovi čija nesvakidašnja ljepota u trenu zarobi srca posjetitelja, a jedan od takvih gradova je i grad Knin.
Naime, još u 19. stoljeću putopisci su opisivali Knin „čarobnim gradom” koji ima takvu ljepotu koja se ne može opisati. I nisu pogriješili. Jer kako drugačije doživjeti grad koji je okružen s devet visokih i moćnih planina i prekrasnim jezerima koja su zbog svojih čudesnih boja nazvana Šarenima, grad kroz koji protječe sedam bistrih i bogatih rijeka, među kojima i jedna od najljepših rijeka u Europi-Krka.
Križ je dobio ime po najznačajnijem sakralnom objektu – crkvi Uzvišenja svetoga Križa. Indirektno se mjesto prvi puta spominje 1334. godine u popisu župa Zagrebačke biskupije.
Općina Križ se nalazi na istoku Zagrebačke županije koja pripada Središnjoj Hrvatskoj, odnosno regiji Kontinentalna Hrvatska. Obuhvat Zagrebačke županije predstavlja prostor šireg područja glavnog grada Republike Hrvatske, Grada Zagreba, pod čijem se utjecajem razvijala i Općina Križ. Prostor koji obuhvaća je do 1993. godine, kada je uspostavljen novo političko-teritorijalno ustrojstvo Republike Hrvatske, bio u sastavu tadašnje Općine Ivanić-Grad.
Lepoglava je kolijevka znanosti, umjetnosti i kulture. Prvi puta spominje se 1399. godine, a godinu dana kasnije Herman Celjski osnovao je samostan pustinjaka Sv. Pavla „sub“ Lepoglava, kada u Lepoglavu dolaze pavlini. Oni su u Lepoglavi obitavali do 1786. godine. Za vrijeme njihova boravka Lepoglava doživljava puni procvat.
Prvi podaci uz samo mjesto Lipovljani datiraju iz 13. stoljeća. Općina Lipovljani prostire se na prekrasnih 114,4 kvadratnih kilometara te nudi gostoljubivost oko 3500 stanovnika. Grb Općine Lipovljani je list lipe iznad zida od opeka, koji predstavlja srednjovjekovni grad ‘Kraljeva Velika’, danas arheološki lokalitet koji je tek potrebno valorizirati. Vizuru Lipovljana oplemenjuju dva crkvena tornja, jedan rimokatoličke crkve Sv. Josipa, a drugi grkokatoličke crkve Sv. Ane te centralni mjesni park u Lipovljanima sa dominirajućim stoljetnim stablima divljeg kestena.
Mursko Središće je najsjeverniji hrvatski grad poznat kao sjeverna vrata Hrvatske. Status Grada mjesto je dobilo 1997. godine, a Grad je smješten na desnoj obali Mure i važno je prometno čvorište zbog cestovnog međunarodnog graničnog prijelaza sa Slovenijom. Naselje spada među najstarija u Međimurju jer se crkva sv. Martina spominje već g.1334. (Sancti Martini in Zredysche). Neki povjesničari, kao Kukuljević, drže da je tu već u rimsko doba postojalo naselje zvano Halicanum kao važna postaja na rimskoj cesti Poetovio (Ptuj) – Carnuntum (Petronell između Beča i Bratislave).
Općina Orebić teritorijalno je najveća općina na poluotoku Pelješcu. Smjestila se na jugozapadnom dijelu poluotoka na površini od 113,13 m2 (prema popisu stanovništva iz 2011. godine broji 4104 stanovnika). S južne strane oplakuju je pelješki, korčulanski i mljetski kanal, a sa sjeverne strane brani je masiv Sv. Ilije (961m) na čijim se obroncima nižu naselja s Orebićem, kao sjedištem bogate kapetanske tradicije.
Dvadeset kilometara južno od Vinkovaca, u bosutskoj nizini, uz željezničku prugu Vinkovci-Brčko-Tuzla, smjestio se Otok, najmlađi grad u Hrvatskoj okružen plodnom slavonskom ravnicom i hrastovom šumom. Njegov smještaj i bogatstvo njegova agrokompleksa uvjetovali su kontinuitet naselja, od prapovijesnih vremena do danas.
Kao višestruki dobitnik priznanja za najbolje turističko mjesto na Jadranu, grad Rab smješten je na uskom jezičcu zemlje okruženom drevnim zidinama. Prepoznatljivu vizuru staroga grada čine četiri zvonika, s kojima Rab nalikuje jedrenjaku s četiri jarbola: to su zvonici katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije, crkve sv. Ivana Evanđelista (smješten pored ruševina crkve), crkve sv. Andrije Apostola i crkve sv. Justine.
Split je po veličini drugi grad u Republici Hrvatskoj i najveći hrvatski grad na istočnoj obali Jadranskog mora. Obrubljen planinama, Mosorom na sjeveroistoku i Kozjakom na sjeverozapadu, smjestio se između rijeka Žrnovnice na istoku i Jadra na sjeveru, uranjajući na zapad u more svojim poluotočnim dijelom, na kojem se ističe marjanska šuma te prelazeći na otok Čiovo. Čak 15 kilometara šetnica uz more čini idealan spoj sa kamenim ulicama staroga grada šireći njime duh Sredozemlja.
U povijesnoj ogrlici srednjoeuropskih gradova Varaždin se danas svom gostu otkriva kao rijetki urbani biser – grad sklada i prisnosti, grad koji svoj specifični urbani identitet pokazuje ne samo postojanom ljepotom stare barokne arhitekture, nego i toplinom svojih ljupkih trgova, ulica i parkova, a nadasve bogatstvom sačuvanih muzejskih zbirki.
Ono što je Vrpolje učinilo i čini poznatim je rođenje Ivana Meštrovića 15. kolovoza 1883. Kršten je u župnoj crkvi. U to vrijeme je građena željeznička pruga Vrpolje Šamac. U čast velikana kiparske umjetnosti, naporima mještana je podignuta (zgrada kulture) – Spomen galerija Ivana Meštrovića. Otvorena je 3. lipnja 1972. U Galeriji je izloženo četrdesetak djela velikog umjetnika. U župnoj se crkvi nalazi krstionica i Meštrovićev brončani kip Ivana Krstitelja. Ispred prostora je park sa skulpturama Meštrovića “Majka i dijete” i njegovih učenika Frana Kršića “Meštrović pri radu” i Vanje Radauša “Glava Šokice”. Uz župni dvor, u parku se nalazi Zdravstvena stanica i Vatrogasni dom.
Grad Zlatar nalazi se u Krapinsko–zagorskoj županiji, u samom srcu Hrvatskog zagorja. Od glavnog grada Zagreba dijeli ga oko 50 km cestovne udaljenosti. Kroz Zlatar prolazi državna cesta D29 iz smjera Zagreba koja ga povezuje i s Varaždinom. Postoje i drugi cestovni pravci koji Zlatar smještaju uvijek na pola puta između ovih velikih gradova.